Bjelopoljski vezači mušica su po svom umijeću i kreativnosti bili poznati i van granica Crne Gore. Počev od čuvenog Bana Radovića i mnogih drugih, možemo slobodno kazati virtuoza i umjetnika jer je za fly tying – vezivanje vještačkih kreacija mušica, osim dobre volje i iskustva je potrebno i nešto više od toga, a to je prirodni talenat. Ali, navedeni vezači iz grada na obalama Lima, su svoje istaknuto mjesto zauzeli prvenstveno vezivanjem mušica za vaser kuglu koje se po mnogo čemu razlikuju od mušica koje koristimo u,,fly fishing”-u jer su te mušice mnogo jednostavnije za izradu.
Jedan iz plejade mladih, ali već dovoljno afirmisanih vezača nove generacije koji,,peri” mušice za,,fly fishing” je Dino Ljuca. U razgovoru sa njim, saznali smo da je mušice počeo da pravi prije par godina, gotovo istovremeno sa početkom bavljenja flaj fišingom,,jer je kompletan mušičar samo onaj koji lovi na svoje muve”, a i prepoznao je kod sebe talenat i ljubav za stegu i entomologiju i sve što prati disciplinu,,flaj fišing”.
-Sve je počelo prije četiri-pet godina na nagovor mog prijatelja Cicka Boškovića, i uz svesrdnu pomoć poznatog vezača i drugara Mađa Juškovića koji je savjetima i na svaki drugi način pomogao mom rejtingu – kazao je on. Ljuca je dodao da osim vezivanja mušica, prirodno voli biti pored rijeke i mušičariti.
-Najviše vremena provodim na Limu, prelijepoj rijeci, ali gotovo nezaštićenoj. Matični sportsko-ribolovni klub,,Sinjavac” ulaže velike napore da se stvore što kvalitetniji uslovi za ribolov, ali je svu tu želju i trud ne prati svijest ribolovaca koja mora da se promijeni da bi se riblji fond obnovio. Osim na Limu, često lovim i na rijeci Bistrici koja je prosto stvorena za mušičarenje. Ova rijeka je veoma bogata insektima, a to stvara uslove za brz rast i razvoj ribe, samim tim i kvalitetan ribolov. Naveo bih to da u Bistrici postoje kapitalni primjerci lipljena i pastrmke, ali još puno treba da se radi da bi ona vratila svoj puni sjaj. Tokom zime u Bistricu ulaze krupni primjerci mladice što govori o njenom značaju. Što se tiče rijeka van opštine Bijelog Polja, lovim na ljepotici Tari i to najviše u kolašinskom dijelu kojim gazduje SRK,,Maniro” gdje u rukovođenju revirom i klubom važno mjesto zauzimaju dva prijatelja i velika majstora mušičarenja koji su izvrsni sportisti i odlični mušičari: Nikola Trebješanin, drugoplasirani na svjetskom prvenstvu u mušičarenju, a tu je i Ivica Rajković, višestruki prvak Crne Gore u ribolovnoj disciplini - flaj fišing i pobjednik Jadransko-podunavskog KUP-a u flaj fišingu. Takođe, volim da pecam i u beranskom dijelu Lima kao i na reviru u Plavu. Što se tiče samog flaj tjuinga nekako mi od ruke najbolje ide izrada suvih mušica. Materijale koje koristim za izradu uglavnom poručujem iz inostranstva jer kod nas u Crnoj Gori ne postoje radnje koje su specijalizovane za prodaju te vrste opreme – kazao je, između ostalog, on.
Evo izbora par suvih mušica u njegovoj izradi:
Najprije,,Jednodnevka”. Udica: model,,Dohiku”, vel. 12; Osnovni konac: crni (uni thread 8/0); rep: pijetao; Tijelo: gleđ od pera sove; Krila: CDC; Gudi: dubing sa ušiju zeca.
Tu je i,,Oroz” za koji se koristi udica model,,Akita”, br.14; osnovni konac: crni (uni thread 8/0); rep: pijetao; Tijelo: guljeno pero braon pijetla; Kila: CDC hot spot u grudima (fluo orandž konac); grudi: dubing sa ušiju zeca.
Treći po redu je,,Sedž”: udica: model,,Akita”, vel. 16; Osnovni konac: crni; rep: crvena vunica; tijelo: zečija dlaka; krila: srna; grudi: zec; rebra: zlatna lameta.
-Na kraju želim da dam savjet svim ljudima koji žele da počnu sa ribolovom, da im početak bude upravo sa mušičarenjem, jer je flaj fišing ribolovna disciplina umjetnosti – kazao je on.
Srđan Bošković Murino